Naš put, nastavak

Kako možemo izvesti Istinu iz njezine zatvorske čelije? Ponovno moram reći kroz ljubav. Ljubav prema kome. Ljubav prema Bogu. A tko je Bog? Bog je najprosvjetljeniji dio u nama. Bog nije ništa i nitko drugi. Ja imam glavu i dva stopala. Recimo da moja glava predstavlja najviše u meni, a da moja stopala predstavljaju najniže u meni, moje neznanje. Znam da su najviše i najniže oboje moji. Najniže mora ući u najviše tako da bi se preobrazilo, oslobodilo i ispunilo. Najviše mora ući u najniže da bi se otkrilo i očitovalo.

Na našemu putu osjećaj poistovjećenja je apsolutno nužan. Najviše mora osjećati svoje potpuno jedinstvo s najnižim. Najniže mora osjećati svoje potpuno jedinstvo s najvišim. Nije ni potrebno reći da najviše uvijek osjeća jedinstvo s najnižim. Najniže je to koje smatra krajnje teškim biti jedno s najvišim zbog svog straha, sumnje, ljubomore i tako dalje.

Koja vrsta obaveze je potrebna da bi se slijedio naš put? To nije obaveza koju imate u drugim duhovnim ili kulturnim organizacijama. U tim organizacijama će vas možda tražiti da plaćate članarinu. Ali ako ja od vas tražim da se obavežete, to nije članarina. Ja kažem da ako vidite nešto u meni, ako vidite ili osjećate Svjetlost u meni, te ako želite slijediti moj put, možete. Od vas se ne traži nikakav novac. Nećete mi trebati dati ni pet dolara, ni deset dolara, ni išta slično. Ne! Ovdje je u pitanju vaša vlastita težnja - koliko možete biti iskreni i redoviti u svome duhovnom životu. Ako niste iskreni nećete moći brzo trčati. Ali ako ste iskreni i posvećeni, trčat ćete vrlo brzo. Obaveza koju tražim na našemu putu je redovnost u meditaciji i težnji, iskreni unutarnji vapaj. Od svojih učenika ne tražim ništa drugo.

Naš put, put srca, je također i put prihvaćanja. Moramo prihvatiti svijet. Ako uđemo u pećinu na Himalajama ili sjednemo na planinski vrh i vapimo za svojim osobnim postignućima i zadovoljstvom, tada nećemo ništa učiniti za svijet. To će biti ovako: jest ću hranu do mile volje i pustit ću da moja braća ostanu nenahranjena i gladna. To nije dobro. Ako sam pravo ljudsko biće moram se pobrinuti da i moja braća jedu sa mnom. Bit ćemo stvarno zadovoljni samo ako jedemo zajedno.
Slično tome, u duhovnom životu, stvarni duhovni Učitelji osjećaju da je njihova dužnost jesti pred čovječanstvom i dijeliti duhovnu hranu s čovječanstvom. Ako sad čovječanstvo u cjelini ne želi jesti kao što bi trebalo, ako mnogi još uvijek spavaju i ne osjećaju duhovnu glad, što onda duhovni Učitelj može učiniti? Ali ako postoji nekoliko iskreno gladnih tragaoca, duhovni Učitelj će im reći: "Jelo je spremno. Jedimo zajedno."

Na našem putu prihvaćanja moramo znati da je Zemlja daleko od savršenstva. Ali kako ćemo usavršiti svijest Zemlje ako je ne prihvatimo? Ako nekoga nešto boli, moram ga izmasirati. Samo će tada nestati boli. Slično tome, ako je Zemlja nesavršena na nekome mjestu moram je dodirnuti svojom težnjom i brižnošću. Samo je tako mogu preobraziti. Sve dok svijest zemlje nije potpuno ostvarena, pokušat ću biti na Zemlji kako bih služio čovječanstvu sa svojom unutarnjom svijesti.

Sri Chinmoy, Učitelj i učenik

Povratak