Naš put

Naš je put prvenstveno put srca, a ne put uma. To ne znači da mi kritiziramo put uma. Daleko od toga. Mi samo osjećamo da nas put srca brže vodi prema našem cilju. Pretpostavimo da želim otići u mjesto koje je udaljeno 500 km. Do odredišta mogu doći hodajući ili leteći.

"The Golden Boat" painting by Sri Chinmoy.

Nesumnjivo, na odredište ću prije stići idem li zrakoplovom. Slično tome, koristimo li srce koje teži, a ne sumnjičavi um, brže ćemo stići do svog cilja. Srce je svo ljubav. Um je vrlo često sav zbrkanost. Kada kažemo srce, mislimo na duhovno srce koje je preplavljeno božanskom ljubavlju.

Srce je iznimno bitno jer je u njemu živa nazočnost duše. Istina je da svijest duše prožima cijelo tijelo, ali točni položaj duše nalazi se unutar srca. Duša ima sve: Mir, Svjetlost i Blaženstvo u beskrajnoj mjeri. Ove božanske osobine srca dobivamo izravno iz duše. A iz srca možemo ih dovesti do uma, do vitala i do tijela.

Bog je krajnje jednostavan. Mi smo ti koji ga smatramo kompliciranim. Bog govori najjednostavnijim jezikom, samo što ga mi ne razumijemo. Potpuno smo gluhi. Gluhi smo već tisućljećima. Jadan Bog, On neprestano i neumorno govori, ali mi nemamo vremena saslušati Ga.

Naš put je put jednostavnosti. Dijete je jednostavno, ono voli svoju majku. Ne mora nikoga drugog voljeti, jer njegova je majka njegov svijet. Ono se potpuno predaje majci. Ako majka od njega zatraži da nešto učini, ono posluša majku. Dijete je tako jednostavno da pokušava sve učiniti kako bi ugodilo svojoj majci, a u ugađanju majci, ono ispravno postupa i dostiže svoj najviši cilj.

U običnom životu, kada netko voli drugu osobu, tada većinu vremena provodi s tom osobom. Predaje toj osobi svoje dragocjeno vrijeme. Ako je to prava ljudska ljuba - ne božanska, već ljudska ljubav - tada se katkada predaje tuđim hirovima čak i kada su apsurdni. Predaje se jer je njih dvoje stvorilo unutarnju i vanjsku vezu pomoću snage njihove ljubavi. Ako netko, dakle, voli drugu osobu, spreman je za nju žrtvovati čak i svoju dragocjenu mudrost.

U duhovnom je životu potpuno drukčije. Božanska nas ljubav nikada ne veže. Čak suprotno, širi nas i oslobađa. Kada vidimo i osjetimo da se oslobađamo, iznutra osjećamo božansku dužnost da nešto učinimo za našeg unutarnjeg Pilota. Kako možemo ostati postrani od nekoga tko nam je sve dao, tko nam je donio poruku božanske Ljubavi i Samilosti? Je li moguće da mu zauzvrat nećemo ništa dati? Ako ostanemo u vanjskome svijetu, samo sve pokušavamo zgrabiti i imati, čak i ono što pripada drugima. Ali ako živimo u duši, pokušavamo unutarnjem Pilotu neprekidno davati sve što imamo i sve što jesmo. Božanska ljubav znači samodavanje.

Nastavak